Kako modne marke Sjeverne Makedonije namjeravaju smanjiti tekstilni otpad?

Modna industrija Sjeverne Makedonije prešla je dug put u posljednjih nekoliko decenija. Dizajneri kao što su Marjan Pejoski, Toni Matičevski, Elena Luka i Risto Bimbiloski proslavili su se širom svijeta s nekim od svojih dizajna koji su dospjeli u Hollywood.

Njihovu odjeću nosile su Björk, Rihanna, Beyonce, Jennifer Lopez, Natalie Gal i Bridgit Mendler na dodjeli Oscara, Grammyja i drugim velikim događajima.

Ali ono što je zaista privuklo pažnju modnih entuzijasta je brend koji predstavlja izazov za način proizvodnje tekstila.

„Bastet Noir“ sa sjedištem u Skoplju je marka odjeće bez otpada, koja se oslanja na samohrane majke kao krojačice.

Kompanija prikuplja komade odjeće i odjevnih predmeta koje su odbacile fabrike širom Sjeverne Makedonije, a zatim ponovo koristi materijal za izradu modernih haljina. I nije samo to.

Kako objašnjava osnivač „Bastet Noira“ Daniela Milošeska, kompanija proizvodi odjeću samo po narudžbi na osnovu tjelesnih mjera klijenata – nema masovne proizvodnje. Ovo pomaže u smanjenju otpada, koji šteti okolišu i ubrzava klimatske promjene.

Danielina priča nije ništa drugo do inspirativna. Osnovala je kompaniju 2013. godine kao platformu za predstavljanje sjevernomakedonskih modnih dizajnera vanjskom svijetu.

„U to vrijeme sam sarađivala s ateljeom kojim je upravljala žena i krojačica s kojom sam radila postala je samohrani roditelj. Kao neko ko je naporno radio kako bi osigurao svoje dijete, ne samo da sam bila impresionirana njenom snagom, već sam bila inspirisana i njenom upornošću i željeznom voljom da svom djetetu pruži bolje okolnosti od onih u kakvim je rođeno. To me je navelo na dugo i duboko razmišljanje o tome kakvu vrstu naslijeđa želim da ostavim. Tako sam odlučila da 'Bastet Noir' učinim društveno odgovornim brendom.”

„Bastet Noir“ ima pet ateljea u vlasništvu žena u kojima samohrane majke rade kao krojačice za pripremu narudžbi.

Svake godine više od 90 miliona tona tekstilnog otpada završi na deponijama širom svijeta. Neke od odbačenih košulja i pantalona izrađene su od sintetičkih vlakana, kojima je potrebno veoma dugo da se razgrade, izlažući našu prirodnu okolinu nepopravljivoj šteti.

U tom kontekstu, nova vrsta dizajnera promiče ideju održive mode – ali kažu da je njihovom poslovanju potrebna velika podrška javnosti da bi opstalo.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i drugim zemljama s visokim prihodima, kupci su spremni da plate dodatno za odjeću koja je proizvedena na društveno i ekološki prihvatljiv način.

Ali u Sjevernoj Makedoniji podrška za takve brendove još uvijek nedostaje.

Još jedan brend iz Skoplja, dizajnerice Rosice Mrsik, proizvodi održive i autentične modne kolekcije, koje koriste organske materijale. „Negativna strana lokalne scene je to što je zbog nedostatka bilo kakve podrške dizajnerima teško održati nove trendove i stalno prisustvo na tržištu”, kaže ona za TRT World.

U Sjevernoj Makedoniji postoji oko hiljadu proizvođača tekstila, a najveće fabrike se nalaze u Štipu, gradu na istoku.

Proizvođači tekstila su važan dio makedonske prerađivačke industrije, koja zapošljava preko 37.000 ljudi i čini 10 posto izvoza zemlje.

Ali postoji više izazova s kojima se „Bastet Noir“ i drugi ekološki prihvatljivi proizvođači tekstila suočavaju.

Izazovi i prilike

U Sjevernoj Makedoniji nedostaju zakoni i propisi neophodni da bi poduhvati održive odjeće bili profitabilni i pomogli im da prate globalne trendove.

„Situacija s održivošću u industriji odjeće je složenija“, kaže Nikola Eftimov, koji je 25 godina povezan s modnom industrijom. „Proizvođači tekstila koji rade sa zapadnim brendovima decenijama bacaju ostatke tkanina.“

Bez propisa o tome kako se brinuti o ovom otpadu, neki dizajneri su preuzeli na sebe da ga ponovo koriste u vlastitim radionicama.

Poteškoće u primanju online uplata ometaju rast makedonskih tekstilnih brendova.

„Postoji mnogo izazova u vođenju biznisa iz Sjeverne Makedonije. Najvažniji za nas je taj što nemamo pristup sistemima za obradu plaćanja kao što su Stripe ili Paypal. To je veoma ograničavajuće u smislu širenja poslovanja na globalnom nivou“, kaže Daniela Milošeska.

Također, ograničen pristup investicionim fondovima često može ostaviti osnivača obeshrabrenim i preopterećenim, smatra ona.

Dizajneri kažu da, kako bi ekološki brendovi uspjeli, neophodno je kontinuirano obučavati tekstilne radnike i pratiti razvoj kupovnih navika i mijenjanje životnih trendova.

Industriji su također potrebni održivi modno osviješteni sljedbenici i pristalice, kažu dizajneri.

Teodora Mitrovska, vlasnica visoko konceptualnog londonskog brenda T*MITROVSKA, kaže za TRT World: „Mislim da treba postojati i kulturni i ekonomski podsticaj da bi se vidjela neka stvarna pozitivna promjena. Koliko ja znam, u Sjevernoj Makedoniji modnom obrazovanju je potrebno mnogo razvoja u odnosu na sadašnje stanje.”

Pronalaženje tekstilnih materijala koje održivi proizvođači odjeće mogu koristiti je težak zadatak u Sjevernoj Makedoniji.

Emili Pisheva Godjirova, vlasnica EMILI Exclusive Designa, kaže za TRT World: „Nažalost, u Sjevernoj Makedoniji ne postoje dostupni materijali koji se mogu koristiti za proizvodnju održive odjeće.”

Najnovija istraživanja pokazuju da je koža od ananasa ekološki prihvatljivija od tradicionalne kože. Vuna je biorazgradiva tkanina. U održivoj odjevnoj industriji koriste se lan, bolji pamuk, liocel i druga prirodna vlakna. Međutim, Sjeverna Makedonija proizvodi male ili nikakve količine ovih materijala.

Većina sirovina se uvozi iz Turske, Njemačke, Italije, Rumunije i drugih zemalja.

„Također, ne postoji nikakav poticaj da se održiva industrija širi. Pitanje sirovina se može prevladati ako dobijemo podršku”, dodaje Godjirova.

Dizajneri smatraju da vlada mora učiniti više da ih podrži.

Rosica Mrsik, međunarodno afirmirana modna dizajnerica, kaže: „Do sada su domaću modnu scenu promovirali ili sami dizajneri ili određeni pojedinci voljni organizirati događaje, dok, nažalost, nije bilo nikakvih državnih inicijativa za promociju industrije.“

Iako postoje oni koji tvrde da moda nema nikakve veze s luksuzom, mali budžet ljudi duboko utiče na održivu modu.

Prema riječima Teodore Mitrovske, „u Sjevernoj Makedoniji ćete naći većinu modnih ateljea koji rade svadbene i večernje haljine, jer zbog niskog životnog standarda većina ljudi može sebi priuštiti da plati više samo za odjeću za posebne prilike. Dakle, poboljšanjem životnog standarda ljudi mogu uživati u novim modnim trendovima.”